Naš prvi ovogodišnji blok tekstova prethodno objavljen na mreži bavi se izborima i demokracijom. Tekstovi su predmetno i metodologijski bitno drukčiji, pripadaju različitim „žanrovima“ i polaze od različitog postavljanja problema. Blok nije mnogobrojan, no nadamo se da će čitateljstvo prepoznati kvalitetu i aktualnost tekstova te uočiti suptilnije poveznice među njima što ih zakrivaju opreke mikropolitičke i makropolitičke perspektive koju donose.
Tekst Koste Bovana s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Kako točno glasovati: eksperimentalna provjera utjecaja političke sofisticiranosti, kognitivnog opterećenja i strategija donošenja odluka metodološki je inovativno istraživanje pisano u tradiciji političke psihologije. Bovan, kojega zanimaju pojam točnog glasovanja i heuristike koje birači koriste, odlučio se za metodu eksperimenta kako bi došao do preciznijih spoznaja o tome kako doista ograničeno racionalni birači donese odluke. Njegov metodologijski rigorozan eksperiment s fiktivnim ali ideološki prepoznatljivim strankama u kontekstu hrvatske politike, uz refleksije o svim ograničenjima eksperimenta u odnosu na svijet stvarne politike, pokazuje da politička motivacija i biračke kompenzacijske strategije pridonose točnosti glasovanja ali i da, s druge strane, niska motivacija povezana s povećanim kognitivnim opterećenjem reducira točnost glasovanja. Ako, za razliku od autora, dozvolimo apstraktne spekulacije, te ustvrdimo da apatija vodi političkoj traljavosti, znači li to da se praktička znanost o politici mora okrenuti mitskoj figuri filozofa kralja, napustiti demokraciju i njezina kognitivna opterećenja za građane? Umjesto toga, gledajući politiku kao nastavak etike na razini zajednice, možemo naglasiti motiv uključenosti i participacije kao amplifikaciju točnosti koji se pojavljuje u tekstu. Ako bi se dakle drznuli povezati „pozitivističku“ političku psihologiju s Aristotelom te priznati da i Platon može naučiti od svojega učenika, praksa bi mogla pridonijeti teoriji, a ono političko prethoditi epistemičkome.
Tekst Slaviše Orlovića i Despota Kovačevića s Fakulteta političkih nauka u Beogradu Depopulacija i izborni proces: glasovanje iz inozemstva u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori istražuje institute i praksu glasovanja dijaspore u kontekstu depopulacije i emigracije iz triju navedenih „postjugoslavenskih“ država. Iako ih definiraju različiti društveni i politički rascjepi, povezuje ih razmjerna veličina emigracije i njezina politička važnost iz perspektive teorija demokracije i formiranja općenite volje u demokratski ustrojenim zajednicama. Dok tri slučaja povezuju neprecizni popisi birača, razlikuju ih modeli regulacije prava da se glasuje iz inozemstva kao i participacija iseljenika u nacionalnim izborima u vezi s različitim problemima koji otežavaju ili onemogućuju glasovanje dijaspore. Autori zaključuju kako se problemi s dugoročnom genezom ne mogu riješiti preko noći te upozoravaju na opasnosti za demokraciji koje proizlaze iz iseljavanja mladih i obrazovanih ljudi srednje klase te zaključuju kako „demografska slika društava mijenja i njihovu demokratsku sliku“. Je li moguće izaći iz pesmističnog pisanja dnevnika propadanja u helenističkom stilu te pridonijeti boljoj politici kroz školovani demokratski dizajn institucija? Čini se da autori, slijedeći Habermasa, i dalje vjeruju u političku teoriju i političku znanost te da se nisu predali.
Uz engleski jezik i predmet izbora, može se stoga reći da ove tekstove u konačnici povezuje dvojaka, empirijska i normativna, briga političke znanosti za demokraciju. Politički procesi ne mogu se izdvojiti iz društvenih i demografskih kretanja koja im daju kontekst, niti se kvaliteta demokracije može graditi bez adekvatnih spoznaja o funkcioniranju birača u kontekstu ograničenih kognitivnih i vremenskih resursa. Na stranu prigodne uredničke spekulacije, jedno nije sporno: baveći se naznačenim problematikama, oba ova teksta obogaćuju spoznaje suvremene političke znanosti zainteresirane za hrvatsku i komparativnu politiku u regionalnom kontekstu.
