Goran ima 28 godina i završio je FER. Nakon što je godinu dana produžio studiranje, radio je nepune dvije godine u jednoj IT firmi u Radničkoj i prije 10 mjeseci preselio u Dublin, u sličnu firmu. Regrutirali su ga putem LinkedIna. Nije puno dvojio: nova prilika, nova država, a uvijek se može vratiti, iako mu to zasad nije u planu. Goranovim potezom Irska je dobila gotov proizvod. Osobu u čije obrazovanje nije uložila ni centa, a koji će svojim radom, plaćanjem poreza i potrošnjom doprinositi rastu irskog gospodarstva. Da budemo pošteni, Goran će dosta svog raspoloživog prihoda slati mami, tati i mlađoj sestri u Novu Gradišku, a i dio će biti ostavljen za ljetovanje na Braču. Naime, Hrvati su prvaci po osobnim transferima u EU: 7,6% BDP-a u 2022. godini.
Ovaj primjer s razlogom zvuči kao klišej. Goran predstavlja tipičnog hrvatskog emigranta. Mlad je i visoko obrazovan te odlično ilustrira situaciju u Hrvatskoj vezano za dvije ružne sintagme – ljudski kapital i odljev mozgova. Ako zanemarimo odbojnost stavljanja čovjeka i kapitala u istu sintagmu te odlijevanja mozgova, koji može pobuditi sliku polaganog kapanja likvora iz lubanje, riječ je o iznimno važnim trendovima za ekonomiju i društvo.
Ljudski kapital označava ekonomsku vrijednost koju sadrže iskustvo, vještine i znanje nekog radnika te je općeprihvaćen kao jedan od faktora koji pozitivno utječe na konkurentnost i rast ekonomije. „Vrijednost čovjeka“ bio je izraz koji se koristio prije nego što je usvojena sintagma ljudskog kapitala. S druge strane, odljev mozgova odnosi se na emigraciju kvalificiranih osoba čije su vještine tražene u njihovoj zemlji ili mjestu porijekla.
Prema dominantnom narativu, globalne migracije povećavaju se tijekom vremena, no to zapravo nije točno budući da je ta brojka od 1960-ih relativno konstantna, oko 3%. Međutim, mijenja se struktura onih koji migriraju. Naime, u globalnim migracijama značajan je porast migracija onih s tercijarnim obrazovanjem, čiji se broj podigao za gotovo 130% između 1990. i 2010. godine, dok se u istom razdoblju broj onih niskokvalificiranih povećao za 40%. Odljev mozgova štetan je za razvoj države iz brojnih razloga. Visokokvalificirane emigrante često je teško zamijeniti budući da oni koji su ostali katkad nemaju odgovarajuće vještine. Osim toga, visokoobrazovano stanovništvo igra središnju ulogu u današnjoj ekonomiji znanja, posebno kroz njihove doprinose inovacijama te znanstvenim otkrićima. Na ovaj tip migracija može se gledati kao na ekonomski transfer siromašnijih zemalja bogatijim budući da je odljev mozgova često financiran troškovima obrazovanja od strane vlade zemlje porijekla, odnosno, novcem njezinih poreznih obveznika.
U Hrvatskoj je ovaj problem eklatantan. Hrvatska je, zajedno sa Rumunjskom, Bugarskom i Slovačkom, najviše izložena iseljavanju visokokvalificiranog stanovništva. Iako u RH statistički podaci o obrazovno- profesijskoj strukturi iseljenika nisu dostupni, prema Eurostatu je u prve četiri godine članstva u EU brojka visokoobrazovanih Hrvata u drugim zemljama članicama porasla za čak 66 posto, što je druga najviša stopa rasta u EU.
Prema Indeksu krhkih država za 2022. godinu, Hrvatska je najgora država Europske unije po pitanju odljeva mozgova. Odljevom mozgova dolazi do značajnog smanjenja raspoloživog ljudskog kapitala. Potonje je moguće nadomjestiti: remigracijom iseljenika tj. cirkulacijom mozgova (još jedna odlična sintagma) i privlačenjem strane visokokvalificirane radne snage. Drugim riječima, možemo pokušati vratiti našeg Gorana s početka priče i/ili možemo pokušati privući neke druge Gorane odnosno Rejeshe ili Kamale iz inozemstva. Prva opcija ima prednost jer bi se naš Goran vratio kući pa ne bi postojao integracijski trošak, no pozabavit ću se drugom opcijom jer su u Hrvatskoj u velikom fokusu strani radnici. Naime, u Hrvatskoj trenutno otprilike 9% ukupnog broja radnika čine strani radnici, a pretpostavlja se kako će taj broj nastaviti rasti. Iako strani radnici većinom rade u građevini i turizmu kao niskokvalificirana radna snaga, u kontekstu problema odljeva mozgova i manjka ljudskog kapitala u Hrvatskoj, ključno je pokušati privući visokokvalificiranu radnu snagu. Dakle, ne govorimo o onima koji, poput Baby Lasagne u pjesmi Rim Tim Tagi Dim, ostavljaju kravu u svom selu i odlaze u grad, nego o privlačenju onih koji imaju opcije birati, bar do neke mjere, gdje će iskoristiti svoje talente, znanje i vještine.
Zašto bi se netko tko može birati preselio u Hrvatsku? Ako možeš živjeti u Parizu, zašto bi živio u Zagrebu? To je skeptična pozicija. Drugi će reterirati da je ovo najljepša zemlja na svijetu. Često nismo ni svjesni što imamo – čist zrak, more, sigurnost, kavu na špici. Tko ne bi htio živjeti ovdje? Kulturološke i ideološko-vrijednosne rasprave ostavit ću za neku drugu priliku i okrenuti se razmatranju potencijalnih opcija za privlačenje mozgova, u kontekstu toga da u Hrvatskoj trenutno ne postoji plan privlačenja visokokvalificirane strane radne snage. 2021. godine uklonjen je sustav kvota što je i dovelo do velikog priljeva stranih radnika, no u budućnosti će se sve više pozornosti morati davati strukturi migracija. Drugim riječima, važno je imati adekvatne javne politike koje će adresirati ovaj izazov, ali i priliku.
Kako privući visokokvalificirane strane radnike? Neki od načina privlačenja visokokvalificirane radne snage uključuju pakete koje firme nude i ono čime se bave, te u tom smislu nisu u domeni izravnog utjecaja države, no javnim politikama možemo raditi na stvaranju okruženja koje omogućuje profesionalni razvitak, ali i ostvarivanje osobne dobrobiti. Prema jednom istraživanju OECD-a, za privlačenje međunarodnih talenata, ključnu ulogu imaju dostupnost priuštivog smještaja i kvalitetnog širokopojasnog interneta, no čini se da problem ipak zahtijeva šire razmatranje. Stoga bi u procesu stvaranja pametne imigracijske politike za visokokvalificiranu radnu snagu bilo korisno provesti istraživanje glavnih faktora koji su privukli visokokvalificirane radnike koji su došli u Hrvatsku, kao i razloga zbog kojih se odlučuju ostati, a za početak bi bilo zanimljivo razmotriti sljedeće opcije:
- Prilagođavanje imigracijskog procesa, tj. izdavanja boravišne i radne dozvole za one koji su visokoobrazovani. Različiti modeli ovog tipa postoje u više zemalja (primjerice, sustav bodovanja ovisno o stupnju obrazovanja i nekim drugim karakteristikama). Naravno, ne zalažem se za copy- paste opciju, ali često želimo izmisliti vlastiti kotač. Efikasnije je prilagoditi tuđi, odnosno primijeniti copy-edit-paste opciju, uzimajući u obzir specifičnosti našeg povijesno-kulturnog konteksta.
- Olakšavanje i ubrzanje procesa priznavanja inozemnih kvalifikacija. To je općenito velik problem u trenutnom sustavu, u koji će trebati uložiti više resursa, kako financijskih, tako i ljudskih. Naime, želimo osigurati da kvalifikacije stranih radnika budu adekvatno provjerene, kako bismo osigurali isti standard usluga i proizvoda, neovisno o podrijetlu radnika.
- Podrška s integracijom. Ova točka uključuje besplatne tečajeve jezika i druge inicijative koje će potpomoći integraciju. Neke firme i gradovi već nude tečajeve hrvatskog jezika, što nije nužno korisno samo za visokokvalificirane strane radnike, no za njih bi se mogla ostvariti dodatna podrška kroz povezivanje i partnerstva s postojećim visokoobrazovnim institucijama, uzimajući u obzir njihovo područje ekspertize kako bi ga mogli dalje razvijati i njegovati.
- Naglasak na kvalitetu života i usluge. Naglasak na kvalitetu života i prirodne ljepote pokazao se uspješnim u slučaju oglašavanja i privlačenju digitalnih nomada te bi se neke od tih taktika mogle primijeniti i na privlačenje visokokvalificirane radne snage iz inozemstva iako je riječ o samo djelomično preklapajućim kategorijama. Dobar pristup uslugama, od obrazovnih do zdravstvenih, također igra važnu ulogu u privlačenju i zadržavanju obrazovanih stanaca, no to su područja koja se suočavaju s brojnim izazovima.
- Pomoć s ostatkom obitelji visokokvalificiranog stranog radnika. Jedna od najvećih tragedija posljednjeg vala iseljavanja, dakle, nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, je činjenica da nam ne odlaze pojedinci, nego cijele obitelji. To je općenito jedan od faktora na koji se mora obratiti pažnja prilikom kreiranja javnih politika za privlačenje i zadržavanje visokokvalificirane radne snage. Ne možemo gledati na visokokvalificiranog stranog radnika samo kao na pojedinca, nego moramo razmotriti i one slučajeve u kojima će on ili ona željeti doći isključivo ukoliko je moguće da dođe i ostatak uže obitelji.
U kratkom pregledu navedene su tek neke od opcija. Popis nije iscrpan i zahtijeva dodatno, detaljno razmatranje tih i drugih mogućnosti kroz dijalog sa svim zainteresiranim dionicima. Migracije su politizirane prije nego što su analizirane, no ako imamo mozga, analizirat ćemo što se može učiniti i u često naelektriziranoj raspravi o migracijama pokušati ne dolijevati ulje na vatru, nego mozgove u Hrvatsku.
