Trump i uspon rasističkog internacionalizma: pogled iz Južnoafričke Republike

Uvod

Prva tri mjeseca svog umirovljenja iz sustava znanosti proveo sam u Južnoafričkoj Republici. To se razdoblje poklopilo s prva tri mjeseca drugog mandata Donalda J. Trumpa kao predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Čak i u kontekstu niza političkih izjava i jasnih signala da ovo neće biti „uobičajeno poslovanje“, nisam očekivao da će rani dani Trumpa 2.0 biti toliko usredotočeni na Južnoafričku Republiku. Naravno, rana najava ukidanja američke podrške Južnoafričkoj Republici bila je povezana s općenitim desetkovanjem američkog proračuna za razvojnu pomoć, a to je pratila i neizvjesnost oko obnove „Zakona o rastu i prilikama Afrike“ (Ured trgovinskog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država 2025). Također, riječ je bilo i o svojevrsnoj odmazdi za pokretanje tužbe za genocid od strane južnoafričke vlade pred Međunarodnim sudom pravde u vezi s izraelskim djelovanjem u Gazi. Istovremeno, ponuda azila bijelim Afrikanerima, zbog navodnih prijetnji oduzimanja zemlje, što je Trump u objavi na društvenim mrežama opisao kao „masovno KRŠENJE ljudskih prava“ (Trump 2025, velika slova u originalu), činilo se iznenađujućim te je svakako tražilo objašnjenja.

Kako razumjeti reakciju na Zakon o izvlaštenju?

Optužnica protiv južnoafričke vlasti, da se prema određenim skupinama ljudi „odnosi VRLO LOŠE“ (Trump 2025, velika slova u originalu) te ponuda azila bili su izravan odgovor na Zakon o izvlaštenju iz 2024. godine (zakon 13-2024.) koji je predsjednik Cyril Ramaphosa potpisao 23. siječnja 2025. godine (Južnoafrička Republika 2025). Zakon je zamijenio stariji zakon iz 1975. godine, iz doba apartheida, te predstavlja vrhunac višedesetljenih sukoba oko zemljišne reforme. Unatoč nazivu, njime je propisano da se izvlaštenje može koristiti samo kao krajnja mjera te u javnom interesu, s naknadom koja se određuje na temelju pravednosti, te koja je podložna sudskom osporavanju i preispitivanju. Zakon je imao za cilj osloboditi zemljišta koja su napuštena od strane privatnih vlasnika, bez obzira na boju kože, kako bi se ta zemlja prenamijenila za infrastrukturne projekte, za razvoj javnih usluga, što uključuje stanovanje ili pak za zaštitu okoliša. Teško se može reći da je uveden na brzinu, budući da je režim apartheida konačno ukinut 1994. godine. Niti je ikada bilo riječ o namjeri da dođe do brzog oduzimanja imovine u velikim razmjerima.

Zašto se Trumpov režim toliko zanima za ovaj problem? Utjecaj Elona Muska, barem prije njegovog veoma javnog sukoba s Trumpom, ne treba podcijeniti. Musk je rođen u Pretoriji 1971. godine, a njegov se kanadski djed preselio u Južnu Afriku upravo zato što mu je rasistički sustav apartheida bio veoma privlačan. Musk je proveo svoje formativne godine u privilegiranim bijelim okruženjima u Južnoafričkoj Republici, a napustio ju je 1989. godine kada je kriza apartheidskog režima dosegla vrhunac. Ironično je da je Musk dugo propagirao stav da je Južnoafrička Republika nakon apartheida „otvoreno rasistička“, čak sugerirajući da ubojstva bijelih farmera predstavljaju genocid (Savage 2025). Sa skepsom također treba promatrati njegove pritužbe da su ga južnoafrički zakoni o telekomunikacijama, koji zahtijevaju da 30 posto cjelokupnog kapitala mora pripadati tvrtkama u vlasništvu crnaca, spriječili da proda svoju Starlink mrežu toj zemlji. Naime, on nikada nije ni podnio zahtjev za dozvolu za rad Starlinka (Ngcobo 2025).

Barem jednako važni bili su dugoročni napori afrikanerske bijele supremacističke skupine AfriForum koja je 2017. godine započela s lobiranjem među konzervativnim skupinama u Sjedinjenim Državama. Trump je tijekom posjeta skupine 2018. godine prihvatio desničarske teorije zavjere, tvrdeći da su bijeli farmeri izloženi vladinim kampanjama nasilja (Mbembe i Gilmore 2025.). Nakon donošenja Zakona o izvlaštenju, AfriForum se obvezao kombinirati pravne izazove unutar Južnoafričke Republike s „ciljanom kampanjom“ usmjerenom na „međunarodne aktere“, posebno na Trumpov režim i njegove pristaše (Thamm 2025). U intervjuu je izvršni direktor AfriForuma Kallie Kriel sugerirao da njihova glavna briga nije toliko izvlaštenje zemljišta koliko otimanje zemljišta, ali je i dalje uspoređivao južnoafrički zakon sa sličnim zakonima donesenim u Zimbabveu i Venezueli. Stoga je, iako je potkopao neke od osnova Trumpovih teza, tvrdio kako je Trump mislio i na obrazovne probleme koje imaju Afrikaneri (Haffajee 2025).

Traženje i dobivanje azila

Do sredine ožujka 2025. godine više od 67 tisuća bijelih Južnoafrikanaca izrazilo je interes za preseljenje, registrirajući se u Južnoafričkoj gospodarskoj komori u Sjedinjenim Državama, koja je popis predala veleposlanstvu Sjedinjenih Država u Pretoriji. Navodno je većina bila u dobi između 25 i 45 godina te s dvoje ili troje uzdržavanih osoba (Jones i Simelane 2025). Iako su neki tvrdili da su bili diskriminirani, ipak je bilo jasno, kao u slučaju jednog muškarca intervjuiranog od strane BBC World Service, da mnogi jednostavno traže nove prilike za poboljšanje svojih života i života svojih obitelji. Na kraju je primljeno oko 8000 zahtjeva, a Sjedinjene su Države identificirale oko stotinu zahtjeva koji bi potencijalno mogli biti odobreni.

Prvih 59 Afrikanaca kojima je dodijeljen status izbjeglice stiglo je u Sjedinjene Države 12. svibnja 2025. godine. U međunarodnoj zračnoj luci Dulles dočekali su ih zamjenik državnog tajnika Christopher Landau i zamjenik tajnika za domovinsku sigurnost Troy Edgar. Landau se na konferenciji za novinare osvrnuo na „potresne priče o nasilju... oko kojih vlasti nisu ništa ispravile“ te je program nazvao demonstracijom „da Sjedinjene Države odbacuju nečuveni progon ljudi na temelju rase u Južnoj Africi.“ Spomenuo je „važnost asimilacije“, što je sinonim za bijelu rasu, kao ključni čimbenik koji treba uzeti u obzir pri odlučivanju o zahtjevima za izbjeglički status (O'Regan 2025).

Politika kao spektakl: Ramaphosa u Bijeloj kući

Nadmašujući čak i nesretni posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Bijeloj kući 28. veljače 2025. godine, posjet Cyrila Ramaphose 21. svibnja 2025. godine bio je jeziva demonstracija Trumpove ljubavi prema političkom kazalištu i njegove sklonosti lažnim vijestima nauštrb dokaza. Ramaphosa je došao kako bi pokušao popraviti odnos s Trumpovim režimom, nakon što je antiapartheidski veteran Ebrahim Rasool protjeran s mjesta južnoafričkog veleposlanika u SAD-u. To je bio rezultat njegovih komentara na webinaru 14. ožujka 2025. godine kada je rekao da Trump mobilizira supremacizam i stvara projekcije o stradanju bijelaca (Mistra 2025). Ramaphosa je pokušao iskoristiti Trumpovu ljubav prema golfu pa su u izaslanstvu bili bijeli golferi Ernie Els i Retief Goosen, kao i milijarder i bijeli poslovni lider Johann Rupert, poznati kritičar ANC-a (Afričkog Nacionalnog Kongresa), ali ključan u organiziranju sastanka, te bijeli ministar poljoprivrede John Steinhuisen, vođa koalicijskog partnera ANC-a, neoliberalnog Demokratskog saveza. S američke strane, prisutni su bili potpredsjednik J.D. Vance, ministar obrane Pete Hegseth, Elon Musk i drugi.

Sastanak je započeo ljubaznostima i razgovorom o trgovini, ali se brzo pretvorio u zasjedu kada je Trump, kao odgovor na novinarsko pitanje o tvrdnjama o genocidu nad bijelim stanovništvom, zatražio prigušivanje svjetla i pustio video montažu koja uključuje isječke dvojice oporbenih političara, bivšeg predsjednika Jacoba Zume i Juliusa Maleme kako pjevaju pjesmu iz doba apartheida „Ubij Bura.“ Ramaphosa je mirno istaknuo da ti stavovi ne predstavljaju vladinu politiku. Još izvanrednija bila je snimka onoga što je Trump opisao kao „mjesta pokopa“ preko tisuću farmera, koje je bilo označeno bijelim križevima. Kada je Ramaphosa pitao zna li Trump gdje se to nalazi, budući da nikada prije nije vidio tu snimku, Trump je prvo odgovorio „ne“, a onda je dodao: „Mislim, to je u Južnoj Africi, gospodine predsjedniče“ (Singju Post 2025). Zapravo, snimka je prikazivala prosvjed održan 5. rujna 2020. godine nakon ubojstva dvojice bijelih farmera, a križevi su ubrzo nakon toga uklonjeni (Thom i Kaufman 2025). Mnogi su hvalili Ramaphosu zbog njegove smirenosti u kontekstu te zasjede te je on sam opisao sastanak kao općenito pozitivan. Međutim, Trumpov režim nastavio je sa svojim lažnim tvrdnjama i objavio izjavu pod naslovom „Predsjednik Trump je u pravu u vezi s onim što se događa u Južnoj Africi“ (Bijela kuća 2025) koja sadrži mješavinu senzacionalističkih tvrdnji desničarskih medija i izjava iz srednjostrujaških medija koje su izvučene iz konteksta.

Trump i rasistička internacionala

Cijela se epizoda ne bi trebala shvatiti olako kao primjer Trumpove idiosinkratične ideološke agende jer ona služi legitimiranju navodno „umjerenijeg“ rasizma koji se širi Zapadom, kao u izjavi britanskog premijera Keira Starmera, koja odražava rasizam Enocha Powella iz 1970-ih, o Ujedinjenom Kraljevstvu kao zemlji koja je u opasnosti da zbog otvorenih granica postane „otok stranaca.“ Također, incident otklanja nade, ako su one još postojale, da će se Trumpova MAGA agenda prvenstveno, ako ne i isključivo, usredotočiti na unutarnje poslove, a znatno manje na angažman u međunarodnim odnosima. Tu je podrška Trumpa, njegovih saveznika i šireg pokreta raznolikim akterima kao što su njemački neonacistički AfD-u i ekstremna desničarska talijanska vlada koju predvodi Giorgia Meloni. A tu su i nedavne prijetnje odmazdom protiv brazilskog predsjednika Luiza Inacija Lule da Silve u obliku kaznenih carina, koje se mogu izbjeći ako se okonča „lov na vještice“ protiv Trumpovog bliskog saveznika Jaira Bolsonara. Sve to ukazuje na činjenicu da Trump vodi obnovljenu rasističku ili fašističku internacionalu. To je, dakle, sastavni dio šireg rasizma američkog režima, koji se može pronaći u demontiranju tzv. DEI agende (raznolikost, jednakost, uključivost) kod kuće, kao i u politikama granične kontrole i pritvaranjima stranih studenata od strane ICE-a, a čini se da je sve to utemeljeno u maksimi da je sama okrutnost poanta (Serwer 2021).

Kao što su Jeff Maskovsky i Sophie Bjork-James pronicljivo sugerirali tijekom Trumpovog prvog mandata, režimska kombinacija autoritarnog neoliberalizma i desničarskog nacionalizma izražava se u rasističkim i patrijarhalnim oblicima te služi kao inspiracija raznim pokretima diljem svijeta (Maskovsky i Bjork-James 2020). Kako Maskovsky tvrdi, konstrukcija subjekata koji su utemeljeni na rasi i davanje prioriteta bijelom resantimanu apsolutno su ključni za Trumpov politički diskurs i njegov projekt (Maskovsky 2020). To se podjednako odnosi i na SAD i na inozemstvo. Otuda i dolazi optužba protiv sadašnjeg južnoafričkog vodstva da su oni ti koji su rasisti protiv bijelaca, što je ironično u kontekstu borbe protiv apartheida. Kao što Bjork-James sugerira, Trumpov projekt je rasistički projekt koji nastoji konstruirati bijele ljude diljem svijeta kao skupinu sa zajedničkim interesima, ujedinjujući bijele nacionalističke i bijele evangelističke struje unutar Sjedinjenih Država sa širim neofašističkim projektima na međunarodnoj razini (Bjork-James 2020).[i] Iznad svega, to je projekt u kojem se državni aparat, konstruiran kao „močvara“ ili „duboka država“, mora rastaviti i ponovno sastaviti kroz društvene pokrete koji će imati utjecaj i dugo nakon što Trumpov režim 2.0 postane tema za povjesničare. 

U međuvremenu - južnoafrička stvarnost

Više od trideset godina nakon ukidanja apartheida, i usprkos Ustavu koji je izveden iz povelje ANC-a, koji jamči socijalna prava i, što je neobično u globalnom kontekstu, Ustavnom sudu koji se ne boji pozvati vladu na odgovornost u tom pogledu, Južnoafrička Republika i dalje ostaje vrlo nejednako te veoma podijeljeno društvo. Doista, nedavni podaci sugeriraju da je mjereno Ginijevim koeficijentom koji iznosi 0,67 Južnoafrička Republika najnejednakija zemlja na Zemlji. To je uglavnom uzrokovano visokim stopama nezaposlenosti i visokim stopama siromaštva onih koji rade u nereguliranom, neformalnom sektoru. Nejednakosti u bogatstvu još su veće pa oko 3500 pojedinaca ili 0,01 posto ukupnog stanovništva posjeduje oko 15 posto bogatstva (Valodia 2023). Formalne mjere za zabranu rasne diskriminacije stvorile su malu crnačku elitu i veću, iako još uvijek relativno malu, crnačku srednju klasu, koja uglavnom živi uz svoje bijele kolege, u zatvorenim sredinama koje čuvaju privatne zaštitarske tvrtke.

Južnoafrička Republika je zemlja s visokom razinom zabilježenog kriminala. Stopa ubojstava iznosi 45 osoba na 100 tisuća ljudi u 2023-2024. godini, što je druga najveća razina za zemlje koje objavljuju podatke (Lamb 2025), a pri tome je riječ o niskim stopa otkrivanja i kažnjavanja. Istovremeno, stope ubojstava na selu su niske u usporedbi s time. Čak i podaci AfriForuma sugeriraju da je bilo oko 49 ubojstava na farmama, a tu nije riječ samo o bijelcima, koji čine 0.2 posto ukupnih ubojstava u 2023-2024. godini. Motiv za napade na selu je gotovo uvijek pljačka, ali čak i u tim slučajevima podaci AfriForuma sugeriraju da je 296 zabilježenih napada na selu sačinjavalo samo 0.7 posto svih zabilježenih pljački u istom razdoblju (Newman 2025, AfriForum 2023). Veoma je teško podastrijeti točnu statistiku vezano uz vlasništvo nad zemljom jer je veliki dio zemlje u vlasništvu zaklada i tvrtki. Jedan je pregled iz 2017. godine pokazao kako je 30 posto privatne ruralne zemlje u pojedinačnom vlasništvu, dok je 72 posto u vlasništvu bijelaca, 15 posto u vlasništvu tzv. „obojenih“ ljudi, 5 posto u vlasništvu „Indijaca“, a samo 4 posto u vlasništvu „Afrikanaca“ (Walker 2025). S obzirom da je ANC uglavnom odustao od progresivne politike te se okrenuo neoliberalizmu, te s obzirom da je na zakašnjeli način pokrenuo istrage u korupciju samo protiv onih koji su napustili stranku, ne treba podcijeniti značaj toga da su upravo bijeli afrikanerski farmeri ti koje Trump smatra pravim žrtvama postapartheidskog režima. Trumpovo kažnjavanje Južnoafričke Republike ima negativni učinak i na vlast i na narod. Ironično je da to gura vlast prema solidarnosti s ostatkom Afrike, s globalnim Jugom, s BRICS+ grupom zemalja i, najzad, s Kinom, Trumpovim glavnim neprijateljem.

Literatura

[i] Knjiga je dostupna u ranijoj verziji na slijedećoj poveznici: https://cuny.manifoldapp.org/read/untitled-3461758b-88c6-423b-b109-2bad311801dc/section/04683947-6b45-4b55-9c14-9d7e8fb0cd32 (pristupljeno: 19. srpnja 2025).