Nedavno se dio medija u Hrvatskoj pozabavio navodnom ideološkom divergencijom mladih žena i muškaraca, popularizirajući narativ o tome kako su prve sve liberalnije, a drugi sve konzervativniji. Tako Jutarnji o toj temi piše kao o "ideološkom ratu mladića i djevojaka u 20-ima", odnosno, ideološki jaz se tumači kao "prava društvena revolucija s nesagledivim posljedicama", a ista interpretacija se mogla čuti i na RTL Direktu. Ovo tumačenje karakteriziraju odjeci onoga što su Ronald Inglehart i Pippa Norris (2000; 2003) nazvali modernim rodnim jazom, a čime su nastojali opisati fenomen po kojemu se žene, od kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, ideološki pozicioniraju ljevije od muškaraca. To ujedno predstavlja i obrat u odnosu na tradicionalni rodni jaz kada su se žene, u pedesetima i šezdesetima, identificirale desnije od muškaraca.
Inglehart i Norris smatraju kako su glavni razlozi ove mijene u strukturalnim i vrijednosnim promjenama koje karakteriziraju postindustrijska društva, poput rasta sudjelovanja žena u radnoj snazi, povećanih razina obrazovanja, redefiniciji rodno zasnovanih uloga i tradicionalističkog shvaćanja obitelji, sekularizacije i rasta postmaterijalističkih vrijednosti i drugih. Ova modernizacijom inducirana promjena, prema njihovu tumačenju, ima i bitno generacijsko-socijalizacijsko naličje jer su mlađe generacije žena najviše izložene navedenim promjenama, shodno čemu bi ih takav kontekst ponajviše trebao i oblikovati (v. Shorrocks, 2018).
Međutim, u Hrvatskoj zapravo ne postoje istraživanja temeljem kojih bismo mogli dobiti uvid u to jesu li mlađe žene vremenom, u usporedbi sa svojim vršnjacima, postale sklonije pozicionirati se ideološki ljevije. Naravno, postoje istraživanja političke informiranosti i pismenosti, ali ona obuhvaćaju samo dio mladih (najčešće srednjoškolce) i ne operiraju s indikatorima koje empirijski usmjerena politologija najčešće koristi za ispitivanje nečijeg ideološkog pozicioniranja. Potonje vrijedi i za sociološka istraživanja mladih u kojima se ne operacionalizira njihova ideološka pozicija već neke instance njihovih vrijednosti, iz čega se ne može pouzdano iščitati ideološka identifikacija. U te se svrhe u anketnim ispitivanjima u društvenim znanostima uobičajeno koristi jednodimenzijska ljestvica ideologije gdje se ispitanice i ispitanici (samo)pozicioniraju na ljestvici od 1 (krajnje lijeva ideološka pozicija) do 10 (krajnje desna ideološka pozicija). Iako ovakav način mjerenja nije bez nedostataka, zbog svoje široke uporabe i jednostavnosti ljestvica lijevo-desno i dalje čini praktički jedini empirijski instrument koji omogućuje longitudinalne i komparativne usporedbe kontinuiteta i promjena u ideološkom pozicioniranju pojedinaca (v. Dassonneville, 2021). Uz to, validnost ove ljestvice potvrđena je i dosadašnjim istraživanjima provedenima u Hrvatskoj (Raos, 2024; v. Runje, Petrović i Bovan, 2020).
Kako bismo vidjeli (a) postoji li u Hrvatskoj moderni rodni jaz u ideološkom pozicioniranju i je li isti (b) rezultatom recentne ideološke divergencije između mladih žena i muškaraca, u ovom kraćem komentaru koristimo longitudinalne (transverzalne) anketne podatke Hrvatskih izbornih studija koji obuhvaćaju period od 1990. do 2020. godine i čiji anketni upitnici sadrže pitanje o ideološkom pozicioniranju, tzv. indeks lijevo-desno. Sukladno ostatku literature, i ovdje se pod rodnim razlikama referiramo na razlike između ispitanica i ispitanika koje su uobičajeno mjerene anketnim pitanjem o spolu (M/Ž). Pritom kao mlade definiramo ispitanike koji su u trenutku anketiranja imali od 18 do 29 godina, što odgovara kategorizacijama iz srodne literature u Hrvatskoj i postavkama sociologije mladih (v. Gvozdanović i Kovačić, 2020). Ta je odluka djelomično uzrokovana nekim specifičnostima anketnih upitnika Hrvatskih izbornih studija. Točnije, prve dvije ankete iz ovog istraživačkog niza (1990. i 1992.) nisu bilježile pojedinačnu dob ispitanica i ispitanika već su ih svrstavale u unaprijed određene dobne kategorije. Tako su se u 1990. u najmlađu dobnu kategoriju svrstavali pojedinci od 18 do 27 godina, a u 1992. pojedinci od 18 do 28 godina. U konačnici, takva podjela rezultirala je ukupnim uzorkom od 1676 mladih muškaraca i 1656 žena (v. Tablicu 1. u Dodatku za prikaz uzorka po godinama anketiranja).
Slika 1. prikazuje prosjeke ideološkog samopozicioniranja mladih muškaraca i žena u razdoblju od 1990. do 2020. godine. Vidljivo je da su se mladi muškarci u navedenom periodu pozicionirali (5.63) desnije od žena (5.40) što je razlika koja je statistički značajna (F=9.22, p=0.002), ali koja se ujedno opisuje kao relativno malen efekt (d=0.11). Stoga ovi rezultati svjedoče kako se u Hrvatskoj mlade žene u obuhvaćenom periodu pozicionirale nešto ljevije od svojih vršnjaka, pri čemu istovremeno treba napomenuti kako se ova razlika ne može tumačiti kao revolucionarna.
Slika 1. Ideološka samoidentifikacija mladih (prosjek 1990.-2020.)
Time još nismo dobili naznake o tome je li se jaz kod mladih pojavio kao rezultat nedavno zaoštrenog odnosa roda i ideološke identifikacije. Naime, prema popularnom narativu, ideološko odmicanje djevojaka i mladića bi trebalo biti novija pojava, odnosno, ideološka divergencija bi svoj vrhunac trebala imati upravo u nedavnom razdoblju. Kako bismo vidjeli je li doista tako, napravljena je jednostavna linearna regresija u kojoj prediktore čine varijabla koja ispituje rod (1-Ž, 0-M), varijabla koja bilježi godinu anketiranja (efekt vremena tj. razdoblja) te varijabla njihove međusobne interakcije. Ovako postavljena regresija omogućuje longitudinalan uvid u to jesu li mlade žene vremenom postale sklonije identificirati se (više) lijevo u odnosu na svoje vršnjake, pri čemu se, u identifikacijske svrhe, ujedno kontrolira za rod i efekt razdoblja.
Slika 2. prikazuje rezultate rodnog jaza u ideološkoj samoidentifikaciji mladih žena i muškaraca za svaku godinu anketiranja, odnosno rezultate marginalnih efekata interakcije (potpuni rezultati regresije i izračuni marginalnih efekata prikazani su u Tablicama 2. i 3. u Dodatku). Vidljivo je kako su se u samo dvije vremenske točke (1992. i 2015.) mlade žene ideološki pozicionirale ljevije od muškaraca na statistički značajnoj razini (vrijednosti u kojima intervali pouzdanosti ne sijeku crvenu liniju s ishodištem u nuli na y osi). Dakle, suprotno popularnom narativu, ne možemo govoriti o tome da se u nedavnom vremenu produbio rodni jaz između muškaraca i žena u njihovom ideološkom samopozicioniranju. Osim toga da se žene identificiraju ljevije u većini slučajeva (8/11 vremenskih točaka), teško je detektirati longitudinalne trendove u cijelom razdoblju. Eventualno se može govoriti o (gotovo linearnom) smanjenju rodnog jaza u ideološkoj identifikaciji u periodu između 1992. i 2012. godine.
Slika 2. Ideološka samoidentifikacija mladih žena (u odnosu na mlade muškarce)
No, obzirom na to da je 2020. godina posljednja vremenska točka zahvaćena Hrvatskim izbornim studijama, dodatno smo provjerili razlike u ideološkoj identifikaciji mladih žena i muškaraca na temelju podataka dviju novijih anketa (ADMO, Jedro-Sustineo) iz 2022. godine. Prema rezultatima prikazanima u Slici 3., vidljivo je kako se žene ideološki pozicioniraju ljevije, ali ta razlika ni u jednom slučaju nije statistički značajna (F=0.56, p=0.45; F=1.12, p=0.29). Štoviše, razlike od približno 0.2 odnosno 0.35 daleko su manje od istovjetnih razlika pronađenih kod mladih u većini drugih zapadnih zemalja za 2022. godinu (v. The Economist).
Slika 3. Ideološka samoidentifikacija mladih (2022., dvije ankete)
Naposljetku, treba reći kako ovo ne znači da ne postoje rastuće razlike u nekim političkim stavovima između mladih žena i muškaraca u Hrvatskoj. Iako je ljestvica lijevo-desno svojevrsna nadmjera koja u većini slučajeva dobro sažima političke i ekonomske stavove pojedinaca, ne znači da ona može zahvatiti sve nijanse i razlike u različitim ideološkim pitanjima. Istovremeno, uslijed situacija u kojima se ekstremni stavovi o nekim pitanjima normaliziraju (i/ili mainstreamaju), otvara se mogućnost da se pojedinci s takvim stavovima na ljestvici lijevo-desno izjašnjavaju centristički, što bi ljestvicu učinilo barem djelomično nefunkcionalnim mjernim instrumentom. Dakle, ovi se rezultati ne trebaju tumačiti kao dokaz da ne postoje divergentni stavovi djevojaka i mladića po pitanju odnosa prema, primjerice, rodnoj ravnopravnosti, feminizmu ili tradicionalizmu. Da bismo ispitali postojanje takvih razlika, potrebni su longitudinalni anketni podaci čiji bi upitnici sadržavali specifičnije skupove pitanja. Ipak, ovdje iznesena analiza pokazuje kako se mlade žene, u prosjeku, ideološki samopozicioniraju ljevije od mladih muškaraca. Međutim, ta razlika nije rezultat rastućeg rodno-ideološkog jaza, barem ne kada je u pitanju vlastito ideološko pozicioniranje mladih.
Literatura
Dassonneville, R. 2021. Change and continuity in the ideological gender gap a longitudinal analysis of left-right self-placement in OECD countries. European Journal of Political Research, 60(1): 225-238.
Gvozdanović, A. i Kovačić, M. 2020. Devedesete s odgođenim djelovanjem: jačanje tradicionalističkih vrijednosti među mladima u Hrvatskoj. U: Obad, O. i Bagarić, P. (ur.) Devedesete. Kratki rezovi (str. 203-235). Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Jesenski i Turk.
Inglehart, R. i Norris, P. 2000. The Developmental Theory of the Gender Gap: Women’s and Men’s Voting Behavior in Global Perspective. International Political Science Review, 21(4): 441-463.
Inglehart, R. i Norris, P. 2003. Rising Tide: Gender Equality and Cultural Change around the World. New York: Cambridge University Press.
Raos, V. 2024. Ideološka samoidentifikacija. U: Bovan, K., Raos, V. i Širinić, D. (ur.) Hrvatski birači – 30 godina političkog ponašanja i mišljenja (str. 279-304). Zagreb: Fakultet političkih znanosti.
Runje, L., Petrović, V. i Bovan, K. (2020). Measuring Ideology in the Croatian Context: Testing the Left-Right Scale. Politička misao, 57(4): 123-151.
Shorrocks, R. 2018. Cohort Change in Political Gender Gaps in Europe and Canada: The Role of Modernization. Politics & Society, 46(2): 135-175.
