Na parlamentarnim izborima u Švedskoj u rujnu 2022. većinu su glasova odnijele četiri stranke koje su najavljivale sastavljanje građanske, konzervativne, nesocijalističke vlade. To su Stranka umjerenih (M), Kršćanski demokrati (KD), Liberali (L) i Švedski demokrati (SD). Ovi posljednji su među strankama konzervativnog bloka osvojili i najveći broj zastupničkih mjesta. Ta je stranka pridobila povjerenje svakog petog glasača koji je izišao na izbore, te je po prvi put u povijesti postala druga jakosna stranka u Riksdagu, iza socijaldemokrata. Zbog kontroverzne prošlosti, utemeljenih i neutemeljenih optužba političkih protivnika, te nepovoljnog imidža koji o njoj promiču srednjostrujaški mediji, Švedski demokrati još nisu sasvim prihvaćeni kao ravnopravni koalicijski partneri. Premda čine dio vladajuće koalicije, nisu dobili ministarska mjesta u novoosnovanoj vladi Ulfa Kristerssona, čelnika Stranke umjerenih. No dobili su druga važna čelna mjesta u administraciji. Četiri su stranke potpisale zajednički programatski sporazum o suradnji, što bi trebalo osigurati provođenje dijela politike svake od njih i ispunjenja predizbornih obećanja. Johan Pehrson koji je od travnja 2022. bio vršitelj dužnosti čelnika Liberala, stranke koja je bila i još uvijek je najopreznija po pitanju suradnje sa Švedskim demokratima, koji je s njima dogovorio koaliciju, 26. studenoga 2022. formalno je jednoglasno izabran za šefa stranke.
Što sadržava a što ne sadržava Sporazum iz Tidöa
Sporazum u kojem je određena i obrazložena suradnja četiriju stranaka vladajuće koalicije naziva se Sporazum iz Tidöa: dogovor za Švedsku (Tidöavtalet: Överenskommelse för Sverige). Objavljen je 14. listopada 2022. a sastoji se od 63 stranice teksta podijeljena u uvod i sedam poglavlja. Već se iz sadržaja Sporazuma razabire što su ključna pitanja kojima će se u sljedeće četiri godine, odradi li mandat do kraja, baviti vlada Ulfa Kristerssona. Nakon uvodnog dijela slijede poglavlja o 1) zdravstvenoj politici, 2) klimatskoj politici i energetici, 3) suzbijanju kriminala, 4) useljavanju i integraciji, 5) školstvu, 6) gospodarstvu i standardu građana te 7) o ostalim pitanjima suradnje. Zamisao je da se Sporazumom uredi suradnja četiriju stranaka za čitavo četverogodišnje trajanje mandata Kristerssonove vlade, 2022.–2026. Pozornost privlači to što Sporazumom skoro uopće nisu određena pitanja švedske vanjske politike, što su Švedski demokrati naglasili najavivši sredinom studenoga 2022. da, suprotno stajalištu Vlade, neće podržati proširenje Schengenskog prostora, kako bi obuhvatio Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku. Vanjskopolitička pitanja koja su obrađena u Sporazumu odnose se na ono što je najvažnije Švedskim demokratima i, dojam je, desnijim glasovima iz drugih koalicijskih stranaka, a to je uvjetovana suradnja s državama iz kojih u Švedsku dolaze migranti, kako bi se povećala učinkovitost njihova izgona i repatrijacije. Sa spremnošću tih zemalja da po potrebi prihvate svoje državljane povezuje se švedsko pružanje pomoći tim zemljama u vidu sredstava razvojne suradnje, koja su za mandata lijevozelenih vlada bila vrlo izdašna. U programu Stranke umjerenih obrazloženo je da Švedska odustaje od ciljeva isplate 1% bruto nacionalnog dohotka za međunarodnu razvojnu pomoć (koji je po glavi stanovnika među najvišima na svijetu; UN-ova je preporuka 0,7% BND-a), te da se umjesto fokusiranja na iznos, pozornost svrati na kvalitetu projekata koji se financiraju iz tih sredstava. Sudeći po Sporazumu iz Tidöa, švedskoj prisutnosti, utjecaju i imidžu u međunarodnim zbivanjima ne pridaje se ni izbliza pozornost kakvu su naglašavale socijaldemokratske vlade desetljećima. Među izglednim razlozima za manjak artikuliranih vanjskopolitičkih ambicija je skoro švedsko pristupanje NATO-u za koje Turska postavlja škakljive uvjete, pa se mnogi pregovori i procesi odvijaju podalje od očiju javnosti i mogli bi rezultirati švedskim odstupanjem od nekih uvriježenih načela zaštite ljudskih prava. Od nove se Vlade očekuje i vojna pomoć Ukrajini što bi za Švedsku značilo dodatno udaljavanje od tradicionalne neutralnosti. Mjesec dana nakon objave Sporazuma Kristerssonova je vlada pred Riksdag iznijela prijedlog izmjena Ustava prema kojima se među kaznena djela svrstavaju špijuniranje za strane interese i objavljivanje tajnih podataka kojima bi se moglo naštetiti švedskim odnosima s drugim državama ili međunarodnim organizacijama. Premda su izmjene Ustava naišle na kritiku dijela medija da se njima ograničava sloboda govora, prihvatili su ih i socijaldemokrati i Stranka centra, pa su u Riksdagu usvojene velikom većinom od 270 glasova.
Suzbijanje energetske krize
Sporazum iz Tidöa pisan je tako da njime bude zadovoljan prosječni švedski građanin koji razmišlja o aktualnim pitanjima od neposredne životne važnosti, a ne o ideologijama. Tako su za izgradnju novih nuklearnih pogona predviđena državna kreditna jamstva u iznosu do 400 milijardi švedskih kruna (skoro 280 milijardi kuna). Najavljeni su zakoni kojima će se spriječiti zatvaranje nuklearnih pogona na temelju odluka koje su isključivo političke. Time bi se trebala osigurati postojanost opskrbe i cijena električne energije. Zbog velikog porasta cijena tijekom 2022., predviđene su gotovinske isplate kućanstvima i poduzećima za plaćanje računa za struju. Najavljeno je i smanjenje cijena goriva za motorna vozila, ali se na temelju prijedloga proračuna za 2023. predviđa da će to smanjenje iznositi samo 28 lipa za dizel i 10 lipa za benzin, što se u medijima kritizira kao kršenje važnoga predizbornog obećanja.
Useljavanje, integracija i kriminal
Velik je dio Sporazuma posvećen rješavanju problema povezanih s useljavanjem i integracijom useljenika u švedsko društvo. U uvodnom je dijelu toga poglavlja najavljena “promjena paradigme u pogledu na prihvaćanje azilanata”. Dugogodišnja praksa prihvaćanja azilanata a potom i njihove rodbine kroz programe spajanja obitelji, što su je provodili socijaldemokrati i zeleni, dugo je bila predmet oštre kritike političara s desnoga političkog spektra ali i dijela šire javnosti. Politički uspon Švedskih demokrata često se povezuje s njihovim protivljenjem neselektivnom i prekomjernom useljavanju, te blagu postupanju prema useljenicima koji počine teška kaznena djela. Zato dijelovi Sporazuma iz Tidöa ostavljaju dojam da su ga samostalno pisali Švedski demokrati. U njemu se nalaze i neka rješenja koja bi prije desetak godina bila gotovo nezamisliva za švedski javni prostor premda se lako mogu shvatiti kao zdravorazumska. Primjerice, osobama koje nezakonito borave u Švedskoj ubuduće se ne će isplaćivati socijalna pomoć. Općinama će biti zakonom zabranjeno njihovo uzdržavanje, a bit će im omogućeno pokrivanje tek vrlo ograničenih troškova od kojih su u Sporazumu navedeni samo hrana i karta za povratak u zemlju podrijetla. Tim zakonom ne će biti obuhvaćene organizacije civilnog društva, ali će se s druge strane povećati nadzor stranog financiranja kako civilnog sektora tako i vjerskih zajednica povezanih s “islamizmom i ekstremizmom”. Predviđa se opsežniji rad na integraciji, koja će uključivati kulturu i jezik, te usklađivanje sa švedskim demokratskim načelima. Pravo azilanata na odvjetnike i prevoditelje, što je država do sad izdašno financirala, bit će smanjena, kao i prava onih koji dobiju azil da na državni ili općinski trošak po potrebi angažiraju prevoditelje. Useljenike će se upućivati u švedske vrijednosti po pitanju ravnopravnosti, prava žena i vjerskih sloboda. Neke odredbe u Sporazumu više-manje izravno se povezuju s useljenicima, što je u skladu i s općom percepcijom, premda se ne odnose samo na useljenike. Među takvima su pitanje kriminala, organiziranog kriminala, kaznenih djela povezanih sa “zaštitom časti”, prisiljavanja na brak, zloporabe socijalne i druge pomoći, te dugotrajne nezaposlenosti. Nasilje je posljednjih godina doseglo razmjere nezabilježene u modernoj švedskoj povijesti. Koncem studenoga 2022., primjerice, objavljen je podatak kako se u posljednje tri godine preko sedam stotina slučajeva pucanja iz vatrenog oružja zbilo u krugu manjem od 500 metara od neke osnovne škole, a skoro dvjesto tisuća djece pohađa školu u čijoj je blizini bilo pucnjave. Od siječnja do sredine studenoga 2022. u 360 napada vatrenim oružjem ubijeno je 57 a ranjeno 98 osoba. U istom je razdoblju zabilježeno 175 eksplozija ili pokušaja podmetanja eksplozije. Prema Sporazumu iz Tidöa tužiteljima će biti omogućeno da u određenim četvrtima, uključujući osobe i vozila, provode vremenski ograničene pretrage i oduzimanje nezakonitog oružja, eksploziva i, što je posebno navedeno, ručnih bombi. Predviđene su ustavne promjene kojima bi se olakšao nadzor, rano otkrivanje i sprječavanje djelovanja razbojničkih skupina i mreža, a razmotrit će se i mogućnost protjerivanja pripadnika kriminalnih organizacija koji nemaju švedsko državljanstvo, i to bez obzira jesu li ili nisu osuđeni. Povećat će se kazne za članove bandi, uvodi se mogućnost anonimnog svjedočenja. Maloljetni počinitelji teških kaznenih djela kažnjavat će se zatvorom, a ne programima u aranžmanu socijalne službe kao do sad. Puštanje na uvjetnu slobodu postat će iznimka a ne pravilo, a za osobe opasne po društvo najavljuju se mjere dugotrajnog nadzora i lišavanja slobode.
Što Hrvatska može naučiti?
Snažan porast nasilja i kriminala u tradicionalno nenasilnom i smirenom švedskom društvu, do kojeg je uvelike došlo zbog nekontroliranog useljavanja i odveć liberalne politike pružanja azila u režiji lijevozelenog bloka dok je bio na vlasti, trebao bi zabrinuti i Hrvatsku. Na hrvatskim je granicama sve više migranata iz istih područja iz kojih dolazi velik dio nositelja nasilja u Švedskoj. Postupanje prema njima nije samo humanitarno pitanje, nego je prije svega sigurnosno. Bilo bi razborito to uvidjeti, i sukladno tomu djelovati, na temelju švedskih iskustava, a ne čekati vlastita.
Zaključak
Sporazum iz Tidöa ostavlja dojam da je uvelike osmišljen na temelju politika o kojima su tijekom predizborne kampanje najglasniji bili Švedski demokrati. Zbog toga se njihovo nesudjelovanje u najvišem izvršnom tijelu državne vlasti doima neobičnim. S druge se strane već sad može pretpostaviti kako će Švedski demokrati biti najveći politički dobitnici ovoga mandata konzervativne švedske vlade, ma kako uspješan ili neuspješan bio. U slučaju uspjeha, Švedski će demokrati moći naglasiti svoju ulogu u kreiranju njezinih politika. U slučaju neuspjeha, moći će se pozvati na nedostatak utjecaja na njihovo provođenje.
